Mevludin Ekmečić: Crtanje rata – Bosna 1992-1995
utorak, 18. juli 2017.
Mevludin Ekmečić, rođen 1929. godine u mjestu Zaborak kod Čajniča, renomirani je bh. umjetnik i kulturni djelatnik – akademski slikar, počasni doktor Univerziteta u Tuzli, nekadašnji direktor Međunarodne galerije portreta Tuzla i osnivač nedavno otvorenog Legata Ekmečić u Brčkom. Izložba “Mevludin Ekmečić. Crtanje rata: Bosna 1992-1995.” bila je dio programa Festivala WARM 2017, u organizaciji Fondacije WARM i njenog predsjednika Remyja Ourdana, a u saradnji sa Bošnjačkim institutom – Fondacijom Adila Zulfikarpašića i njegovom direktoricom Aminom Rizvanbegović-Džuvić. Izložba je u okviru Festivala WARM predstavljena u galeriji Duplex100m2 u Sarajevu, kojom rukovodi Pierre Courtin, a potom je postavljena u hol Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića, u povodu obilježavanja genocida u Srebrenici, gdje će ostati skoro do kraja augusta.
Crno-bijela hronika
“Sve je počelo početkom aprila 1992. kad sam prešao most preko Save i nisam se mogao vratiti jer su ga kasnije srušili. Ostao sam s druge strane, izvan Bosne, zbunjen i s nostalgijom koja se neočekivano pojavila. Alternativa mi je bila da na svoj način bilježim tragične događaje. Zbunjen zbog svih tih nevjerovatnih dešavanja, iznenađen i zapanjen, počeo sam se buditi stalno postavljajući jedno pitanje: zašto, zašto, zašto…?” (Mevludin Ekmečić, Tuzla, februar 1995.)
Umjetnost se odvajkada bavi ratom. Kroz povijest, umjetnici su opisivali slavne bitke, vojnike i civile zahvaćene vrtlogom rata. Kako nas Susan Sontag podsjeća u svom značajnom eseju “Regarding the Pain of Others” (O boli drugih), praksa prikazivanja zločina i ljudskog stradanja ušla je u povijest slika s jednom posebnom temom, temom “stradanje civilnog stanovništva izloženog divljanju pobjedničke vojske”. Ova se tema pojavila kada je Jacques Callot objavio osamnaest bakroreza pod nazivom “Les Miseres et Les Malheurs de la Guerre” (Ratni jadi i nesreće) 1633. godine, u kojima prikazuje zločine počinjene nad civilima tokom invazije i okupacije njegove rodne Lorene ranih 1630-ih. Tokom 20. stoljeća došlo je do pomaka ka ličnijoj reakciji na sukobe. Ovaj pristup sve je više privlačio slavne umjetnike i njihova djela su postajala sve analitičnija, izazovnija i sve su više navodila na razmišljanje.
Razaranje Bosne i Hercegovine tokom rata 1992-1995. koje je dokumentirao Mevludin Ekmečić, što je tema ove izložbe, korjenito je preobrazilo estetiku i sadržaj djela umjetnika ove zemlje. Kad je izbio rat, Ekmečić je bio prisiljen napustiti zemlju i utočište naći u Parizu. Tokom izgnanstva, on je na papir prenosio šokantne prizore koje su preko TV ekrana i u novinama prenosili ratni dopisnici koji su izvještavali o ratu u Bosni, uz priče koje je prikupio od očevidaca. Ekmečić je tako stvorio crno-bijelu hroniku bosanskog rata koju čini 77 crteža skupljenih pod naslovom “Genocid nad Bošnjacima 1992-1995”, koje je on kasnije tematski razvrstao: etničko čišćenje, logori, silovanja, izbjeglice, djeca, kulturno naslijeđe, preživljavanje i grobnice. Svaki crtež prate umjetnikove bilješke u kojima on pokušava riječima iskazati prizore koje je frenetično crnim tušem iscrtavao na papiru.
Katalog brutalnosti
Njegove slike pokazuju namjere koje su stajale iza agresije na BiH, njene razmjere i karakter, a posebno se usredsređuju na “užasni genocid nad narodom kojem i sam pripadam”, kako je rekao, i prikazuju zapanjujuće prizore divljaštva i stradanja. Katalog u kojem su sakupljeni svi ti crteži prvi put je štampan 1996, dio tih slika je objavljen u bosanskim i francuskom medijima i izlagan u Francuskoj i Belgiji. Ekmečić je kasnije sve crteže darovao Bošnjačkom institutu u Sarajevu, gdje se sada čuvaju.
Izložba “Mevludin Ekmečić. Crtanje rata: Bosna 1992-1995.” predstavlja skelet selekcije koju čini 35 crteža. Među njima ćemo naći poznate prizore poput vojnika koji šuta ženu koja leži licem prema zemlji na bijeljinskoj ulici, paljenje sarajevske Vijećnice, prizore muškaraca iza bodljikave žice u koncentracionom logoru Omarska ili srebreničkih izbjeglica. Iz mog iskustva studentice doktorskih studija na Umjetničkom institutu Courtauld u Londonu, koja je pažnju posvetila savremenoj umjetničkoj produkciji u BiH nakon rata 1992-1995, ovaj korpus crteža predstavlja nešto jedinstveno. Sjećam se kad sam ih prvi put vidjela prije nekoliko godina u Bošnjačkom institutu; neposrednost prizora i furioznost crnih ogrebotina i kapi tuša na papiru govorile su mi o silnoj potrebi da se iscrtaju, koja se mogla osjetiti i tad, više od dvije decenije nakon što su crteži načinjeni. Zapanjili su me žestina vatre koja uništava zgrade, bol ljudi, monstruozni izrazi na licima agresora i njihovo opako nasilje. Ekmečićevi crteži se mogu svrstati među najznačajnija umjetnička djela koja se bave sukobom u BiH. Njihova originalnost i žestina njihove istinitosti iskazuju cijeli spektar emocija koje u umjetniku izaziva taj spektakl kolektivnog nasilja i razaranja. Ova izložba je pokušaj da se pokaže značaj opusa umjetnika koji katalogizira brutalnost i ubitačne posljedice rata na jedan tako oštar i konfrontativan način da nas on neizbježno podsjeća na Goyine “Strahote rata”.
Prije rata, Ekmečić je bio akademski slikar koji je slikao razne motive: od aktova, portreta i motiva Baščaršije do pejzaža i panorama. Godine 1992, u vrijeme kada umjetniku nije dopušteno da šuti, kako će on kasnije potvrditi, on će postati ratni umjetnik iz potrebe da dokumentira uništavanje svoje zemlje, kršenje ljudskih prava i efekte rata na pojedince.
Susan Sontag potvrđuje koliko je važno da u našem umu sačuvamo slike zločina kako ih nikad ne bismo zaboravili. Ona kaže: “Neka nas slike zločina proganjaju. Čak i ako su tek simbolične, i ako ne mogu nikako obuhvatiti svu realnost na koju se odnose, one i dalje igraju životno važnu ulogu. Te slike nam kazuju: Evo šta su ljudska bića u stanju učiniti – što možda čine dobrovoljno, puni entuzijazma, uvjereni da rade ispravnu stvar. Ne zaboravite to”.
https://www.oslobodjenje.ba/o2/zivot/moda-i-ljepota/mevludin-ekmecic-crtanje-rata-bosna-1992-1995