2. WARM festival: Priče djece izbjeglica - Oslobodenje

30.06.2015. | PIŠE: Nisad SELIMOVIĆ

2. WARM festival: Priče djece izbjeglica

Projekcijom filma "This is Exile - Diaries of Child Refugees", ("Ovo je egzil - Dnevnici djece izbjeglica") francusko-alžirskog režisera Manija Benchelaha u kinu Meeting point je otvoren drugi WARM Festival, jedinstvena manifestacija posvećena ratnom izvještavanju i savremenim konfliktima.

U narednih šest dana, WARM će na jednom mjestu okupiti reportere koji su izvještavali iz ratnih područja, umjetnike, istraživače i aktiviste koji se u svom svakodnevnom životu bave savremenim konfliktima. Publika će imati priliku pogledati izložbe, filmske projekcije, te uzeti učešće u panel diskusijama i prezentacijama knjiga, kao i raznim drugim aktivnostima koje su u vezi za savremenim konfliktima.

Od učitelja do reditelja

Dokumentarac "This is Exile - Diaries of Child Refugees" publici je predstavio priču o životima dva miliona djece koja su morala napustiti svoje domove zbog građanskog rata u Siriji i prebjeći u Libanon. Naglašavajući da je ovaj film nastavak sličnih aktivnosti na kojima je radio i u prošlosti, autor filma Mani Y. Benchelah, je istakao da je ovaj projekat posebno fokusiran i da se bavi problemima izbjegličke djece i životnim poteškoćama sa kojima se suočavaju.
- Rad na ovom filmu je bio poseban. Sa djecom sam morao živjeti jedno vrijeme ili se u toku jedne godine vraćati u njihove živote po nekoliko puta, a sve kako bih stekao njihovo povjerenje i kako bi oni mogli sa mnom podijeliti sve što osjećaju, objašnjava Benchelah. U Sarajevu je prvi put, a stigao je iz Istanbula gdje inače živi i radi, te je, kako sam ističe, Sarajevom prilično oduševljen.
- Hrana vam je odlična, pa se nisam morao prilagođavati mnogo. Hrana je uvijek najbitnija kada putujete negdje, našalio se.
Ideja za film nije stigla slučajno. Benchelah godinama je radio kao učitelj, a fotografijom se bavio iz hobija. Nekoliko godina kasnije, počeo je raditi kao freelancer na zadacima u Africi.
- Živio sam u Siriji nekoliko godina, tražio sam način kako da dokumentujem dešavanja u toj zemlji, a onda je počeo rat. Naravno, latio sam se svoje kamere, jer sam želio zabilježiti ta historijska dešavanja. Kada je započela opsada Holmsa, vojska je počela intenzivno počela granatirati grad i tada sam foografiju zamijenio video zapisima, govori Benchelah.
Vrlo brzo nakon eskalacije sukoba, shvatio je da su djeca itekako pogođena cijelom situacijom, te je fokus svog rada okrenuo direktno ka njima.
- Djeca su itekako bila uvučena u cijeli konflikt, uz vrlo česta ranjavanja, što od gelera, što od snajperskih hitaca. Kada sam vidio koliko ta djeca pate, tada sam i odlučio snimiti film o njima, pojašnjava Benchelah situaciju koja je nama više nego bolno poznata.
- Barem polovica izbjeglica u Siriji bila su djeca i to nisam mogao ignorisati. Ideju o filmu smo prezentirali organizaciji Save the Children koji su finansijski pomogli njegovu realizaciju, ali nisu imali nikakvog uređivačkog udjela. Snimanje je trajalo godinu, i ja sam se vraćao u Siriju pet puta, fokusiravši se na nekoliko porodica, kaže Benchelah.

Novi projekti u Iraku

Na upit koliko je za jednog učitelja bilo emotivno raditi sa djecom koja se pogođena nesrećom, autor naglašava da tu nije bilo olakšavajućih okolnosti.
- Ništa vas ne može pripremiti na takve situacije, na ubijanje djece i masakre gdje su oni najveće žrtve. Bilo je itekako emotivno, odgovara.
Njegov film je u Sarajevu imao svjetsku premijeru, ali da svjetskog ni evropskog distributera još nema. Save the Children će, pak, koristiti film u svrhu podizanja svijesti o situaciji u kojoj se nalaze ova djeca. Film će također koristiti i u svrhu namicanja sredstava za programe koji rade na rješavanju problema sirijske izbjegličke djece.
Što se autora tiče, u planu već ima nove projekte koji su vezani za konflikte u Iraku, gdje će opet pokušati snimiti dokumentarac.
- Iako mi je od 2012. fokus na režiji, moja prva ljubav je fotografija i od nje ne odustajem, iskren je Benchelah.

Kako posjećujemo muzeje?

U kinu Meeting Point jučer je održana i konferencija tokom koje su stručnjaci iz Francuske, Denis Peschanski i Stephen Grimaldi, govorili o novim tehnologijama koje se koriste u svijetu kako bi posjete muzejima bile kvalitetnije za same posjetioce, ali i dale uvid muzejskim radnicima šta publiku najviše interesuje u izložbenim prostorima.
- Da bi shvatili šta posjetioci u stvari žele, mi moramo imati nove alate. Mi radimo sa dosta svjetskih muzeja, a svoja iskustva smo prenijeli i u Memorijalni centar u New Yorku, posvećen tragediji od septembra 2001. Mi smo znali šta oni žele da pokažu, ali smo im pomogli u analizi posjeta. U tom procesu, koristimo savremene alate, kao što su senzori pokreta i senzori koji prate pokrete zjenice. Mi posjetu muzeju shvatamo kao iskustvo koje ima domet veći no što samo oko vidi, i u tome učestvuje cijeli mozak. Kroz naše alate i prikupljene podatke, mi tako uspijevamo razumijeti šta se u stvari dešava u kolektivnoj memoriji, objasnio je Peschanski.
Tehnologija koja nije nova, ali jeste inovacija u posjetama muzeju, tako je u stanju jasno prikazati da pri određenim postavkama neki paneli, mahom fotografije i video zapisi, jasno djeluju na posjetioce te se oni ispred njih duže zadržavaju, dok neki drugi, kao što su info paneli sa tekstom historičara, nemaju skoro nikakvu posjetu. Vrijedi spomenuti da ove tehnologije gosti WARM festivala primjenjuju u muzejima koje godišnje posjete preko 400.000 gostiju. Za naše pojmove, puki san.